dva oduzeta prava

Oduzeto pravo na samoodbranu i pravo na povratak predstavljaju školski primjer etnickog cišcenja.

Desetak americkih vojnika izlazi iz SFOR-ovih oklopnjaka i svojim tijelima prave živi štit oko muškarca i žene koji se nervozno osvrcu i bacaju znatiželjne poglede prema kuci koja se nalazi u neposrednoj blizini. Americki vojnici su takoder nervozni i sa neskrivenom znatiželjom gledaju bradate Arape koji prolaze cestom. Naravno, sve ovo se dešava u nadaleko poznatom i cuvenom selu Bocinja. Prvo što mi prolazi kroz glavu dok gledam ovu sliku, jeste pitanje i cudenje istovremeno: Kako su ovi, relativno siromašni seljaci, srpske nacionalnosti, uspjeli potkupiti ovoliki broj americkih sforovaca, da im pruže obezbjedenje radi obilaska svoje kuce? Poznato mi je da su Srbi i Hrvati uspjeli u toku rata placati vojnike UNPROFOR-a da ih izvuku na druga podrucja, a eto, izgleda da ta šema SFOR-BUS-transport SERBIAN & CROATIAN, još uvijek funkcioniše.

Sjetih se nedavnog linca Bošnjaka povratnika u Janju od strane "srpskih ekstremista" (arhaicni oblik je cetnika) i anemicne, bolje reci nikakve, reakcije SFORA. Pa onda ubijenih Bošnjaka, povratnika u selo kod Kozarca koji su se "poklali", pa zaostale mine, ovogodišnje proizvodnje, oko Bratunca, a da se zaštita povratnika Bošnjaka od strane SFOR-a nigdje ne spominje. Zaista mnogo nelogicnosti, ali, mi smo u posjeti Bocinji drugim povodom.

Srbi u mesdžidu

Naime, Ebu Hamzi, emiru Mjesne zajednice "Donja Bocinja," stigao je zahtjev od Službe za urbanizam, obnovu, stambene i komunalne poslove zahtjev za oslobadanje Društvenog doma u Donjoj Bocinji. Jednostavno receno, OHR i OSCE traže Društveni dom da bi u njega smjestili Srbe koji se žele vratiti u Bocinju.

U OHR-u i OSCE-u znaju da je tu sada mesdžid koji stanovnicima Donje Bocinje treba najmanje pet puta u toku dana i da se ovaj zahtjev može shvatiti jedino kao provokacija, jer je u neposrednoj blizini, samo desetak metara, škola koja se ne koristi i koja bi potpuno odgovarala smještaju Srba koji hoce da se vrate.

"Ma, Srbi uopšte ne žele da se vrate, kaže nam Hamza, jer svaki put kada posjete Bocinju, dolaze do mene i pitaju me hocu li kupiti još kuca, ali izgleda da Medunarodna zajednica želi prikriti ovu cinjenicu tražeci povoda za nove probleme". "Naravno, mi smo uložili mnogo u renoviranje ovog Doma i mi ga bez suda necemo pustiti." Uzgred se pitamo šta je sa Bošnjacima koji su se trebali vratiti u Republiku Srpsku na porušene kuce, jesu li oni još uvijek u Bocinji?

"Jesu, odgovara Hamza, a nedavno su mi došapnuli "ovi" iz Medunarodne zajednice da te ljude ne mogu vratiti u njihov zavicaj u Republici Srpskoj i da su spremni tim ljudima platiti odštetu za njihova imanja. "Kako to da su spremni platiti, pa to bi onda bilo završavanje etnickog cišcenja pomocu novca Medunarodne zajednice, ocito kršenje Aneksa sedam o povratku raseljenih, ciji su garant bili vojnici SFOR-a i potpuno obespravljivanje Bošnjaka muslimana.

Bošnjacka drama se nastavlja

Pokušavajuci naci racionalan odgovor za ovakvo ponašanje Medunarodne zajednice, zakljucimo da je ovo izuzetak, pošto se radi o Bošnjacima koji su rat proveli u Armiji BiH u odredu El-Mudžahidin ali u istom trenu se nametnu i druga mogucnost. Šta ako je ovo generalna politika Medunarodne zajednice i ako su oni istu stvar rekli bošnjackim politicarima? Ako je ovo tacno, onda bi se povratak Bošnjaka sveo na hrabrost pojedinaca bez ikakve zaštite i pomoci od strane SFOR-a i taj povratak bi bio samo simbolican.

I zaista, pet godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, koji je garantovao povratak izbjeglih i raseljenih uz fizicku zaštitu SFOR-a, u Republiku Srpsku se vratilo tek oko pet posto Bošnjaka, mahom starijih, bez ikakve zaštite, pomoci ili socijalne sigurnosti. Stranka SDA je pružala uglavnom verbalnu podršku povratnicima, a da se ni jednom nije ozbiljnije zamjerila Republici Srpskoj ili medunarodnoj zajednici. Zaista ne treba tražiti zavjeru Medunarodne zajednice protiv Bošnjaka po svaku cijenu, ali rezultati na terenu pokazuju da je Bošnjacima oduzeto pravo na povratak, a još nevjerovatnija pomisao je da se ovo radilo uz znanje i nemoc SDA da bilo šta promijeni. Da li je stranci SDA postavljen isti ultimatum kao Ebu Hamzi? Nedavno smo mogli procitati dio rada slovenackog sociologa Tomaža Mastneka u kojem kaže: "Bošnjacima su oduzeli najosnovnije pravo, pravo bez kojeg savremeno državno uredenje nije moguce ni zamisliti, pravo na samoodbranu. Vezali su im ruke da bi ih "naši Srbi" mogli klati kao domace životinje."

Ovaj slovenacki sociolog uspio je, u samo nekoliko recenica, da definiše dešavanja u Bosni i Hercegovini koja stotine novinara i politicara "nisu uspjeli razumjeti". Oduzeto pravo na samoodbranu i oduzeto pravo na povratak, postavlja Bošnjake u gubitnicki položaj, te njihov napredak i opstanak zavisit ce, uglavnom, od dobre volje naših sunarodnjaka Srba i Hrvata.

Ocajnicki manevar

Jedini manevar koji stranka SDA pravi da bi se ovo izbjeglo, jeste prenošenje ovlasti entiteta na državu BiH i njene organe. Time bi se mogla sprijeciti dominacija entiteta i njihovo ponašanje kao samostalnih država, pogotovu Republike Srpske. Ovim bi se smanjio ovisnicki položaj Bošnjaka koji bi ponovo mogli postati znacajan subjekt u BiH. Naravno da ovo ne odgovara ni RS-u, ni Hrvatima, jer oni sasvim uspješno funkcionišu u svojim sistemima paralelne vlasti. Oni ce stalno opstruirati rad državnih organa dajuci time mogucnost entitetima da se ponašaju kao države i ostavljajuci Bošnjake bez ikakve stvarne vlasti. U skorijoj buducnosti Bošnjaci bi ostali koncentrisani na dvadeset posto teritorije bez znacajnijih privrednih projekata i sa naglašenim odlaskom u druge zemlje, pogotovo strucnjaka. Izgleda kao prilicno sumorna slika, ali ako se Bošnjaci nastave pasivno ponašati spram svojim predstavnika i Medunarodne zajednice, sigurno je da ne mogu ni ocekivati sigurnost, slobodu i blagostanje. Za te vrijednosti se moramo izboriti!!!!